Smršao 46 kilograma i nakon četiri godine napokon izašao iz stana








Goran Lončarić (23) do prije pet mjeseci na svojih 195 centimetara imao je čak 290 kilograma, zbog kojih se jedva kretao. Zahvaljujući upornosti i trudu uspio smršati ukupno 46 kilograma.goran-620x400

Sve što želim je ponovno prošetati parkom i družiti se. Ništa mi drugo u životu ne treba, kazao je u februaru ove godine svoju najveću i jedinu životnu želju Goran Lončarić (23), mladić iz Zagreba koji se godinama bori s viškom kilograma.

Želja mu se prije mjesec dana napokon i ostvarila jer je zahvaljujući upornosti i trudu uspio smršavjeti ukupno 46 kilograma te nakon četiri godine izaći iz stana i družiti se s prijateljima.

– Sam sam se i bez ičije pomoći došetao do lifta i spustio pred zgradu. Prošetao sam parkom i konačno svježi zrak udahnuo sjedeći na klupi, a ne više naslanjajući se na ogradu balkona u stanu. Istodobno sam osjećao strah, ali i golemo uzbuđenje jer sam napokon vani. Mislio sam da to nikad više neću doživjeti – rekao je sa smiješkom Goran dodavši kako je presretan i da neće stati sve dok ne postigne težinu od 120 do 140 kilograma.

Goran je svoje povjerenje dao jednoj zagrebačkoj fizijatrici koja mu je odredila mjesečni plan i program vježbanja, ali i savjetovala ga o načinu prehrane. Goran ju je poslušao te u potpunosti promijenio stil življenja i hranjenja, piše 24sata.hr.

S nekadašnjih 290 kilograma jedva se mogao kretati. Umorio bi se već nakon nekoliko koraka, koliko mu je trebalo da od sobe dođe do kupaonice ili kuhinje.

– Osjećam se grozno. Kao da sam zatvoren u kavezu iz kojeg nema izlaza – rekao nam je Goran.

Danas ustaje u devet sati, doručkuje, oblači se i izlazi. U parku pred zgradom boravi oko sat vremena, nakon čega se vraća u stan, gdje vježba sljedećih pola sata. Nakon ručka ima kratki odmor, a potom ponovno izlazak i vježbanje do večere.

– Sve to ne bi bilo moguće da uz mene u svakom trenutku nije mama Biserka. Ona u posljednje vrijeme ne izlazi iz kuhinje jer mi svaka četiri sata mora servirati obrok. Ako se ne pridržavam propisanog plana i programa, sve se vrlo lako može vratiti na staro – dodaje Goran napominjući kako je kilograme u početku ipak gubio brže.

– Naravno da je išlo lakše dok sam mu mogla kupovati potrebne i kvalitetne namirnice. Sad to činim onoliko koliko mi financijsko stanje dopušta – tvrdi Biserka koja je u mirovini.

Bila bi, kaže presretna, kad bi mogla naći nekoga tko bi joj pomogao pribaviti namirnice koje su Goranu svakodnevno potrebne.

– Ne jedem ništa slatko i masno. To je zabranjeno, kao i krumpir, riža, tjestenina, mrkva, mliječni i suhomesnati proizvodi…

 

Jedem uglavnom nemasno meso i povrće, a ribu, koju bih trebao jesti dva puta tjedno, teško da si mogu priuštiti – povjerio nam se Goran. Bez obzira na sve ne odustaje, a sa svime se laše nosi uz svoj vedar duh i osmijeh koji ne skida.

– Nedavno me mama poslala u trgovinu kako bih kupio vodu. Ovu iz slavine ne pijem, a za onu drugu se ipak treba dignuti, prošetati do trgovine i kupiti je. Htio sam da u trgovinu otiđe mama, no odbila me rekavši da otiđem sam jer sad to mogu – govori Goran. Odmahnuo je rukom i u inat mami otišao u kupnju.

– Na vratima sam svima povikao: ‘Dobar dan, stigao je mali čovjek u veliku trgovinu’. Svi su prasnuli u smijeh, kao i ja – prepričao je Goran svoje dogodovštine.







(Visited 36 times, 1 visits today)

About The Author

Related posts